Prošlog meseca, osnivač Funky Marketinga, Nemanja Zivkovic je postavio naizgled jednostavno pitanje na LinkedIn-u…’Da li biste želeli da vidite listu 50 najboljih marketara u regionu u 2022. godini?’
Odziv je bio veliki!
✅ Nominovano je više od 70 marketing stručnjaka iz Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore
✅ Doseg postova u kojima smo vas pitali da nominujete je prešao 200 000
✅ Engagement vidimo i danas na tim postovima
Takmičenje za najboljeg marketara u regionu je uveliko u toku na LinkedIn stranici Funky Marketing!
Nastalo kao ideja da proslavi lične brendove onih koji rade prave stvari kad je marketing u pitanju i nateraju zajednicu da vrati marketing u žižu interesovanja – na pravi način.
Ovo je naš pokušaj da im pokažemo zahvalnost svima koji se trude da rade marketing na pravi način i da ih bolje povežemo.
Na kraju dana, želeli smo da ove lista i takmičenje bude zabavno i poučno i mislimo da smo to i ostvarili.
Na samom početku smo došli do ideje da, uz takmičenje, napravimo i par intervjua koji ce biti u formi članaka, u kojima će marketari koji su prošli u TOP 36 odgovoriti na par zanimljivih pitanja. Ovaj članak je jedan od njih i danas imamo priliku da saznamo kako razmišlja Vukašin Vukosavljević.
Kratka biografija
Vukašin je marketar sa višegodisnjim startap i B2B iskustvom. Trenutno radi kao VP of Marketing u Skillful Communications, Inc, dok je pre toga bio na poziciji Direktora Marketinga u Lemlist-u, brzorastućem francuskom startapu koji je za tri i po godine stigao do prihoda od $13,5 miliona, finansirajuci se uvek od sopstvenog profita.
Ekonomista po obrazovanju koji je nakon diplomiranja karijeru započeo u marketinškoj agenciji. Kasnije se pridruzio američkom startapu Shyft gde je radio dve i po godine, i potom presao u Lemlist kao prvi zaposleni i jedan od ključnih ljudi iza njihovog uspeha.
Kako se gradi lični brend/pouzdani tim/kontinuirani kvalitet/dugoročni zadovoljni klijent?
Kada pravim tim, postoje tri stvari o kojima razmišljam:
1) Faza rasta u kome se firma nalazi
2) 51% odgovornosti je uvek na tim lideru
3) Upostavljanje Extreme Ownership kulture
Ako je startap u ranoj fazi razvoja ili na početku, tada su potrebni all-round igraci. Drugim rečima, ljudi koji funkcionišu po principu džepnog noža. Mogu preuzeti raznovrsne zadatke i koji poseduju radnu etiku koja ih motiviše da daju 101% u poslu.
Kako firma raste i kada se zabeleže rezultati, tada su potrebni eksperti ili “eksperti u nastajanju” koji znaju kako da skaliraju odredjeni kanal. Za tim lidere je važno da postave odgovarajuću strategiju i dovedu prave ljude u pravom trenutku.
Kada je u pitanju odgovornost, mislim da je bitno na liderskim pozicijama imati ljude koji postavljaju primer drugima i koji razumeju da su oni tu da olakšaju živote timu. To je njihov glavni zadatak. Primera radi, ako je strategija da svi budu aktivni na LinkedIn profilima, tim lider je taj koji prvi mora da uradi domaći zadatak i bude konzistentan.
Sa druge strane, tim lider je tu da zaustavi sav nepotreban pritisak i ostale poteškoce koji dolaze sa strane. Ćlanovi tima treba da budu podstaknuti i motivisani da rešavaju probleme, ma koliko oni ponekad izazovni bili. Ta vrsta komunikacije i filtriranja pozitivnog od negativnog je na tim lideru.
Konačno, shvatiti da je mikromenadžment neprijatelj broj jedan.
Ljude je potrebno “challenge”-ovati u skladu sa njihovom pozicijom i motivisati ih da budu proaktivni. Normalno je da se greške prave, samo tada ne treba pametovati jer svi grešimo. Liderstvo znaci podrška kako bi članovi tima naučili kako da ne ponove istu grešku dvaput. Mikromenadžment je kad lider misli da sve zna i obavlja posao za druge.
Da rezimiram, u timu je bitno imati atmosferu gde je osecaj komfor zone pogrešan i da gde je okej da se ponekad pogreši. Štos je ne rešavati probleme istim sredstvima očekujuci drugačiji rezultat. Poput trenera u košarci, lider je tu da ukaze na taktičke korekcije koje mogu da preokrenu rezultat, a igrači su ti koji moraju sprovesti akciju u delo.
Ajmo da pričamo o procesima. Dajte nam neki primer koji će nam pomoći da razumemo kako razmišljate o marketinškim kampanjama na konkretnom primeru ili primerima
Sa procesima bilo koje marketinške kampanje, ja razmišljam ovako:
1. Sta je cilj, ko je publika, koje kanale targetiramo, kakvu vrednost donosimo na tržižte i koja je priča koju brend želi da ispriča. Btw, GACC framework – sjajna stvar koja pomaže oko prioritizacije projekata
2. Interni resursi, alatke i ljudi koji su potrebni da obave zadatak
3. Cilj je sve to uredno dokumentovati u internim procesima… Notion je za to genijalan tool.
Hajde da zamislimo sad da lansiramo neki prozivod na Product Hunt-u. Proces onda izgleda ovako:
1. Napraviti sve što je potrebno za solidan PH profil
2. Kreirati content i sve što je potrebno za promociju
3. Kontaktirati partnere i ispisati sve template-e koji su nam potrebni
4. Feedback, approvals and necessary edits
5. Cilj je opet sve dokumentovati interno tako da kad dodje dan promocije, možemo biti fokusirani na promociju, a ne kreiranje content-a
Konačno, kada se sve završi, sledi pravljenje dokumenta za buduće Product hunt promocije kako bi idući projekti bili lakše odradjeni. Uz analizu naravno, gde pokušavamo da ukažemo na stvari koje smo uradili dobro i šta je ono što bi moglo biti bolje sledećeg puta.
Šta smatrate za sledeći veliki korak u karijeri? Zašto?
Mozda će zvučati malo sašavo, ali ja sam čovek koji se zaljubljuje u projekte. Volim da upoznajem ljude koji razmišljaju i dele ambicije slične onima koje ja imam. Dokle god postoji iskrena želja ka pravljenja brenda koji će ljudi voleti i koji se zasniva na profitabilnom modelu razvoja, meni će to zvučati interesantno.
Koraci u karijeri koji me interesuju su samo oni koji me čine srećnim i koji me stavljaju u mnostvo neprijatnih situacija. A pod neprijatnim situacijama podrazumevam one situacije gde nije moguće svaki problem rešiti istom strategijom jer samo tako čovek može biti bolji u poslu kojim se bavi.
Gde se danas edukujete? Navedite konkretne primere i slobodno uključite linkove.
Nemam omiljeni podcast ili blog. Imam ljude koje volim da pratim. Recimo, Tim Soulo (CMO Ahrefs) i njegov rad izuzetno poštujem. Tako da ću radije ukucati “Tim Soulo podcasts” na Jutjubu ili “Tim Soulo marketing” na Guglu nego što ću neki podcast pratiti iz epizode u epizodu.
Trudim se da moj News Feed na LinkedIn-u čine postovi ljudi koje poštujem i koji si inspirativni.
Naravno, postoje i neke stvari koje pratim strastveno. Recimo kripto tržište gde je Milk Road newsletter fenomenalan.
Ipak, moj omiljeni način za učenje je da pitam ljude kako su uradili nešto i da razmenim iskustva sa njima. Kad sam bio mladji, gledao sam intervju Kobi Brajanta koji je pričao kako stalno zove ljude, druge igrače, ali i ljude iz drugih svetova kao sto su Jony Ive ili Arianna Huffington.
Biti radoznao i povezivati se sa drugim “pobednicima” je po meni najbolja taktika za učenje.
Primera radi, juče sam imao razgovor sa jednom devojkom koja se bavi TikTok content-om i reklamama na toj platformi. Jednostavno ću pustiti poruku i pokazati iskrenu zainteresovanost da čujem njenu pricu i da podelim moje znanje zauzvrat, naravno. I na taj sastanak dolazim sa spremnim pitanjima.
Šta mislite, zašto se u regionu Balkana toliko malo deli znanje?
Mislim da je problem sistemski.
– Srbija ima više programera nego biznis ljudi u startapima. U svetu je teže naci CTO-a, ovde kod nas čini mi se CEO-a ili CMO-a. To znači da možda nema dovoljno ljudi sa iskustvom koji iza sebe imaju rezultate ili bar iskrenu mladalačku strast da se bave tim poslom. Naravno, oni možda mogu biti i van zemlje i domaćeg ekosistema… znam dosta njih. 🙂
– Ne postoji ekosistem za startape. Sa druge strane, neki preduzetnici klasifikuju startapom nešto što jednostavno nije startap. Nema relevantnih dogadjaja, programa, mentora, univerziteta, itd. Napraviti naučno-tehnološki park ili co-working space je kul, ali to nisu krucijalni potezi.
Ne vidim da je problem da se dvoje naših ljudi nadju i razmene znanja. Poznajem fin broj naših ljudi na veoma dobrim pozicijama. Ali je problem što ljudi nemaju gde da se upoznaju, osim možda na LinkedIn-u.
Ako se uporedimo sa vodećiim gradovima u Evropi kao sto su London, Pariz, Berlin, Lisabon, itd… razlike su evidentne. Po mom mišljenju, suštinski problem je u nepostojanju lokalnog startap ekosistema i nestručnih ljudi koji vode ovu državu.
Šta preporučujete onima koji idu za vama? Šta je to što je vama pomoglo da budete tu gde jeste?
Nadjite nešto u čemu ćete uživati da radite. Nije bitno da li ćete to pronaći sa 15, 25 ili 35 godina. Neka logika kojom sam se ja uvek vodio je da postoji gomila problema koje svaki posao nosi sa sobom. Jedini način da se ti problemi rešavaju je ako čovek ima dovoljno jaku motivaciju da ih rešava. A motivacija dolazi jedino iz “uživanja” u poslu tj. uživanju u procesu rešavanja problema. I skroz je okej da nakon odredjenog vremena jedan posao, industriju ili karijeru zamenite drugom. Jedino je bitno da to bude iskreno i da ta odluka bude samo vaša. Stay the course.
Postoji li nešto što vas nismo pitali, a želeli biste da poručite čitaocima?
Možda odgledati ovaj klip, down to Earth motivation.